Stara jezgra Dubrovnika jedan je od najocuvanijih primjera mediteranskog urbanizma na svijetu. Unutar zidina koje zatvaraju povrsinu od oko 1,3 km², razvijao se kroz stoljecima grad koji je bio ne samo trgovacko srediste, vec i kulturna i intelektualna prijestolnica Jadrana.
Stradun — os starog grada
Stradun, poznat i kao Placa, je glavna ulica starog Dubrovnika. Dugacak oko 300 metara, poplocen bijelim vapnenackim plocama koje su izglacane stoljecima hodanja, Stradun je bio i ostao srce gradskog zivota. Ulica je nastala popunjavanjem plitkog morskog kanala koji je u ranom srednjem vijeku dijelio dva naselja — romansko na stijeni i slavensko na kopnu.
Uz Stradun su se razvijali najvaznije institucije Republike: crkve, fontane, ljekarnice i palace. Uniformnost fasada koje danas vidimo rezultat je sustavne obnove nakon potresa 1667. — vlada je propisala jednake visine i stilove kako bi obnova bila brza i uredna.
"Stradun nije samo ulica — to je pozornica na kojoj se odvijala povijest jedne slobodne republike kroz sedam stoljecima."
Fontane i javni prostori
Dubrovnik je bio jedan od prvih gradova na Mediteranu s javnim vodovodom. Sustav je izgraden 1436. godine, a voda je dovodena s izvora Rijeke Dubrovacke. Na oba kraja Straduna nalaze se monumentalne fontane:
- Velika Onofrijeva fontana — na zapadnom kraju, sagradena 1438., izvorno je imala 16 maskerona kroz koje je tekla voda. Potres 1667. ostetio je gornji dio, ali fontana je i danas u funkciji.
- Mala Onofrijeva fontana — na istocnom kraju, elegantnija i dekorativnija, sacuvana u originalnom obliku.
Crkve i samostani
Unutar zidina nalazi se izniman broj sakralnih gradevina koji svjedoci o dubokoj religioznosti i bogatstvu Dubrovacke Republike.
Crkva svetog Vlaha
Svetac zastitnik Dubrovnika dao je ime crkvi koja dominira istocnim dijelom Straduna. Danasnja crkva barokni je dragulj iz 1715. godine, sagradena na temeljima starije romanicke crkve koja je izgorjela u pozaru 1706. Unutar crkve cuva se zlatni kip svetog Vlaha koji drzi model Dubrovnika — vrijedan izvor za poznavanje izgleda grada prije potresa 1667.
Dominikanski i franjevacki samostan
Oba samostana imaju iznimne gotickorenesansne klaustore koji su medu najljepsima na Jadranu. Franjevacki samostan posebno je poznat po svojoj ljekarni, osnovanoj 1317. — jednoj od najstarijih u Europi koja i danas radi.
Obnova nakon potresa 1667.
Potres koji je pogodio Dubrovnik 6. travnja 1667. bio je jedna od najvecih katastrofa u povijesti grada. Procjenjuje se da je poginulo vise od 5000 ljudi, a velik dio graditeljskog nasljedja bio je unisten ili ozbiljno ostecen.
Vlada Republike odmah je pristupila organiziranoj obnovi. Donesene su uredbe o nacinu gradnje, visinama zgrada i arhitektonskim stilovima. Rezultat je bila relativno homogena barokna arhitektura koja je zamijenila raniji gotickorenesansni karakter veceg dijela grada.
Paradoksalno, upravo ova katastrofa dala je Dubrovniku jedan od njegovih najprepoznatljivijih vizualnih identiteta — uniformnost fasada i crvene krovove koji ga danas cine toliko fotogenicnim.
Urbanizam i planiranje
Stari grad Dubrovnika nije nastao slucajno — bio je rezultat svjesnog urbanistickog planiranja koje je bilo naprednije od vecine europskih gradova tog doba. Ulice su bile planirane, kanalizacija je postojala, a javni prostori su bili pazljivo organizirani.
Posebno je zanimljivo da je Dubrovnik imao stroge propise o gradnji — visine zgrada, materijali, pa cak i boje fasada bili su regulirani. Ovo je osiguravalo vizualnu koheziju koja je i danas jedna od kljucnih vrijednosti zbog kojih je grad na UNESCO popisu.
